Proces integracije u EU

Zašto Dan Europe slavimo 9. svibnja? 
Europska unija je osnovana s ciljem okončanja ratova i uspostave mira u Europi.

Prvo je ministar vanjskih poslova Francuske, Robert Schuman, 9. svibnja 1950. godine predstavio plan za osnivanje Europske zajednice za ugalj i čelik koju je 1951. godine osnovalo šest zemalja: Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Na osnovu uspjeha zajednice, suradnja je proširena na ostale gospodarske sektore – Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju osnovane su 1957. godine, a činile su ih iste zemlje članice. Ova suradnja razvila se u organizaciju koju danas znamo nazivamo Europska unija.
Broj zemalja članica povećao se na 28 kroz šest krugova proširenja (proširenje do kojeg je došlo 2004. i 2007. godine smatra se jednim krugom). Nakon referenduma održanog u lipnju 2016. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo je Europsku uniju 31. siječnja 2020. godine. 
1973. godine Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo
1981. godine Grčka
1986. godine Španjolska i Portugal
1995. godine Austrija, Finska i Švedska
2004. godine Cipar, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Latvija, Litvanija, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija
2007. godine Bugarska i Rumunjska
2013. godine Hrvatska
31. siječnja 2020. godine Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo je EU
       veljača/ožujak – EK predlaže da se nastavi s procesom europskih integracija – Unapređenje pristupnog procesa – Vjerodostojna perspektiva EU za zapadni Balkan – što je kasnije potvrdilo i Vijeće.
Na početku 2020. godine sedam zemalja nalazi se u procesu pristupanja, mada imaju različit status: Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo (prema UNSCR 1244/99), Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija i Turska.

Koji su koraci u procesu pristupanja EU i gdje se u njemu Bosna i Hercegovina trenutno nalazi?

1.    Preliminarna faza: zemlja koja teži pristupanju Europskoj uniji uspostavlja ugovorni odnos s EU. To znači da se Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju – u slučaju BiH SSP – potpisuje između takozvane zemlje potencijalnog kandidata za članstvo i Europske unije. Taj sporazum mora ratificirati zemlja koja je potencijalni kandidat za članstvo i sve zemlje članice EU, a potom on stupa na snagu. Bosna i Hercegovina je ovaj uvjet već ispunila.

2.    Vjerodostojan zahtjev se podnosi EU (u praksi to znači zemlji članici koja predsjedava EU u okviru šestomjesečnog predsjedavanju na principu rotacije).

3.    Glavna institucija EU za pokretanje inicijativa, Europska komisija, vrši početnu procjenu zahtjeva i dostavlja svoje mišljenje Vijeću Europske unije, koje predstavlja tijelo EU u okviru kojeg djeluju predstavnici vlada zemalja članica EU.

4.    Vijeće Europske unije odlučuje da li će državi koja je podnijela zahtjev dodijeliti status zemlje kandidata.

5.    Ukoliko to učini, sljedeći korak predstavlja otvaranje pregovora o pristupanju. Tek kada se to učini – a ne po automatizmu – Europska komisija vrši detaljnu provjeru pravnog sustava zemlje kandidata u okviru postupka koji je poznat kao 'screening' (analitički pregled usklađenosti zakonodavstva). U izvješću o pregledu se navodi šta zemlja kandidat za članstvo treba izmijeniti kako bi se uskladila s pravima i obvezama koji su obvezujući za sve zemlje članice EU (što je poznato i kao pojam koji vodi porijeklo iz francuskog jezika 'acquis' – pravna stečevina).

6.    Za pristupne pregovore, pravna stečevina je podijeljena u 35 poglavlja, a svako pokriva određenu konkretnu oblast politike, kao što su poljoprivreda, okoliš, pravosuđe i temeljna prava ili slobodno kretanje ljudi, roba, usluga, kapitala itd. Zemlja kandidat i EU se usuglašavaju oko toga što treba promijeniti i na koji način. Cilj procesa pregovaranja je da zemljama kandidatima pomogne kako bi se pripremile za ispunjavanje obveza koje proističu iz članstva u EU, za što je obično potrebno nekoliko godina.

7.    Nakon što se svi kriteriji ispune, i svako poglavlje zatvori, postignuti dogovori se formuliraju u ugovor o pristupanju. Nakon što tekst ugovora dobije potporu Europske komisije i Vijeća Europske unije, Europski parlament – tijelo EU koje se bira na izravnim izborima – bi trebao dati svoju suglasnost na ugovor koji potom moraju potpisati zemlja kandidat i sve zemlje članice EU. Nakon toga, zemlja kandidat postaje zemlja pristupnica.

8.    Nakon što se ugovor potpiše, moraju ga ratificirati zemlja pristupnica i pojednačno svaka zemlja članica EU u skladu sa svojim ustavnim odredbama (npr. glasanjem u parlamentu, na referendumu).

9.    Zemlja pristupnica potom postaje zemlja članica EU danom koji je naveden u ugovoru o pristupanju.
 

Pravni osnov

Odnosi između EU i zemalja Zapadnog Balkana definirani su u okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja (PSP). Napredak u procesu stabilizacije i pridruživanja dovodi do uspostavljanja ugovornog odnosa između zemlje i EU poznatog kao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih zemalja članica i Bosne i Hercegovine stupio je na snagu 1. lipnja 2015. godine, čime je zamijenio Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima koji je bio na snazi od 1. srpnja 2008. godine.

SSP je sredstvo koje pruža formalne mehanizme i vremenske okvire za reforme koje će BiH približiti standardima EU.

Sporazum:

•    uspostavlja područje slobodne trgovine između EU i Bosne i Hercegovine;

•    navodi zajedničke političke i gopodarske ciljeve za postizanje političke stabilizacije i brze tranzicije na tržišnu ekonomiju u BiH;
•    promovira regionalnu suradnju;
•    služi kao sredstvo koje, ako se provede potpuno i djelotvorno, predstavlja preduvjet za dalje korake u procesu pristupanja EU.

Na osnovu SSP-a, postojeći i budući zakoni u BiH postepeno će se usuglašavati s propisima EU te će se u potpunosti primjenjivati.

Uvjeti za pridruživanje EU

Kronologija odnosa između EU i BiH predstavljena od strane Direkcije za europske integracije